Koncert Geometrija jednog sna u Legatu Josipa Slavenskog u okviru ciklusa Studio Slavenski
U četvrtak, 30. januara u 19 časova u Legatu Slavenski će biti održan koncert pod nazivom Geometrija jednog sna na kom će nastupiti akordeonista Luka Lopičić u sklopu četvrtog koncerta ciklusa Studio Slavenski. Ovaj umetnik pripremio je raznovrstan repertoar sa delima Freskobaldija, Bartoka, Ligetija i srpskih kompozitora Snežane Nešić i Tatjane Milošević.
Ciklus Studio Slavenski zajednički realizuju Legat Josipa Slavenskog, odnosno Sokoj, i Drugi program Radio Beograda povodom obeležavanja veka postojanja Radio Beograda, 75 godina od osnivanja Sokoja i 70 godina od smrti Josipa Slavenskog. Koncert će imati direktan prenos na talasima Radio Beograda 2.
Razgovor koji sam vodio sa Lukom, otkrio je interesantne pojedinosti o koncepciji programa.
Razgovor sa Lukom Lopičićem
〰️
Razgovor sa Lukom Lopičićem 〰️
Koncert se organizuje u okviru obeležavanja tri važna datuma za srpsku istoriju: veka postojanja Radio Beograda, 75 godina od osnivanja Sokoja i 70 godina od smrti Josipa Slavenskog. Kako se osećaš povodom toga što ćeš održati koncert u okviru ovih jubileja i da li si upravo u odnosu na ove važne datume osmislili program koncerta?
Biti deo ciklusa koncerata Radio Beograda 2 u Legatu Slavenski u meni izaziva izuzetnu zahvalnost, pre svih Maji Čolović Vasić i Mimi Lazarević na ukazanom poverenju da održim solistički koncert, a takođe i osećaj izuzetne časti da budem deo umetničkih projekata koji su organizovani upravo u saradnji Radio Beograda i Sokoja u okviru tako velikih jubileja. Pogotovo kao umetnik koji je imao tu priliku da razne neke bitne umetničke projekte realizuje upravo uz pomoć Radio Beograda i Sokoja. Sokoj naravno kroz svoj Fond za kulturna davanja, a Radio kroz pružanje medijskog prostora umetnicima gde bih posebno izrazio zahvalnost Maji Čolović Vasić, Mariji Šekularac Vuković i Tei Dimitrijević, autorkama i urednicama emisija Radija Beograd, za koje stalno ističem da su najzaslužnije za to što umetnička muzika na harmonici ima sve veći medijski prostor.
“Koncert Geometrija jednog sna dobio je naziv po kompoziciji Tatjane Milošević. Potrudio sam se da napravim jednu muzičku priču, priču originalne muzike pisane za harmoniku i transkripcija.”
Predstavi nam program koncerta. Kako si birao repertoar za koncert i koja dela će publika čuti na koncertu? Da li postoji i koja je zajednička nit kompozicija koje su se našle na repertoaru koncerta?
Na programu koncerta će se naći dela originalno pisana za harmoniku srpskih kompozitorki, među kojima su i dela koja sam i premijerno izveo, kao i nekoliko transkripcija. Veliki značaj u osmišljavanju programa svojih koncerata ima pronalaženje upravo te zajedničke niti koja bi mogla poslužiti kao dramaturška linija muzičke priče koju želim da ispričam.
U ovom slučaju u okviru Geometrije jednog sna kako i sam koncert nosi naziv, naravno po Tatjaninoj kompoziciji, potrudio sam se da napravim jednu muzičku priču, priču originalne muzike pisane za harmoniku i transkripcija.
Snežanina i Tatjanina kompozicija karakterno i po naslovima mogu činiti jednu veliku celinu. Tim kompozicijama želim da publiku uvedem u Kuću tišine u okviru koje u Geometriji jednog sna prikazujem vezu izmedju traniskripcija dela Freskobaldija, Bartoka i Ligetija, kompozicije različitih stilova i epoha, koje se u poslednja dva stava Ligetijeve Muzike ričerkate zaokružuju u jednu muzičku priču. Naime, pretposlednji stav Ligetijevog dela nosi podnaslov U sećanje na Bartoka, čije Rumunske narodne igre sviram u sredini programa, a poslednji stav, podnaslova Omaž Đirolamu Freskobaldiju, koristi citat iz teme orguljskog ričerkara sa početka samog koncerta.
Program koncerta
Đirolamo Freskobaldi - Ricercare cromatico post il Credo (Fiori Musicali: Messa degli Apostoli)
Snežana Nešić - The House of Silence (iz ciklusa Three Visions of Pierre Abelard)
Bela Bartok - Rumunske narodne igre (ar. Luka Lopičić)
Tatjana Milošević - Geometrija jednog sna
Đerđ Ligeti - Musica ricercata (ar. Max Bone/Luka Lopičić): III, IV, VIII, IX (Bela Bartok in memoriam), XI (Omaggio a Girolamo Frescobladi)
Fotografija: Rene Jakobson
“Saradnja između harmonikaša koji “jedva čekaju da neko piše za njih” i kompozitora koji “jedva čekaju da im neko izvodi dela” je rezultirala i sve boljim upoznavanjem srpskih kompozitora sa izuzetno specifičnim zvučno-tehničkim mogućnostima koje harmonika pruža. ”
Harmonika je jedan od veoma zanimljivih i zvučno bogatih instrumenata, naročito u savremenom stvaralaštvu. Instrument je sve više i više priustan u muzici srpskih kompozitora. Kako bi definisao tretman ovog instrumenta u stvaralaštavu srpskih kompozitora? Kako ga sve kompozitori tretiraju i kako se odnose prema njemu?
Harmonika je već oko pola veka jedan od najzastupljenijih instrumenata u savremenom umetničkom stvaralaštvu u svetu umetničke muzike. U Srbiji od 2013. godine počinje velika zainteresovanost za ovaj instrument među srpskim kompozitorima i to sve posle 22. Međunarodne tribine kompozitora Iskorak u neobično kada je, zahvaljujući inicijativi našeg sjajnog koncertnog harmonikaša Vladimira Blagojevića, prvi put jedan koncert u okviru Tribine bio u potpunosti posvećen novim delima za harmoniku srpskih kompozitora. Imao sam tu čast da kao deo kamernog ansambla trija harmonika Assahra budem deo tog koncerta, a da kasnije tokom doktorskih studija na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, koje smo upisali te iste 2013. godine, budemo u konstantnom kontaktu sa profesorima i studentima kompozicije.
Saradnja između harmonikaša koji “jedva čekaju da neko piše za njih” i kompozitora koji “jedva čekaju da im neko izvodi dela” je rezultirala i sve boljim upoznavanjem srpskih kompozitora sa izuzetno specifičnim zvučno-tehničkim mogućnostima koje harmonika pruža. Čini se da je svake godine napisano sve više i više novih kompozicija za harmoniku. Tretman je potpuno ravnopravan bilo kojem drugom instrumentu i danas gotovo da ne možete zamisliti jedan od festivala na kojima nije makar jedno delo izvedeno za harmoniku bilo kao solistički instrument (solo ili uz pratnju orkestra), bilo kao deo kamernog ansambla.
Kompozitori ga tretiraju i kao izuzetno virtuozni solistički instrument i kao tembralni kamerni instrument koji svojom bojom može delovati kao posrednik između katkad i krajnje nespojivih instrumenata. S tim u vezi i status koncertnih harmonikaša u Srbiji je sve bolji. Tome takođe svedoči i to da je 2024. godine kompozitor Vladimir Korać dobio nagradu Stevan Mokranjac, prestižno priznanje za kompozitorsko ostvarenje premijerno izvedeno u prethodnoj godini za delo Voda za harmoniku i elektorniku, koje sam imao privilegiju da premijerno izvedem.
Rekao bih u svoje, a siguran sam i u ime još nekolicine koncertnih harmonikaša u Srbiji da nam je želja da se još više mladih harmonikaša i kompozitora pridruže našoj težnji da obogaćujemo literaturu srpskih kompozitora za harmoniku, a samim tim i svetsku literaturu delima srpskih kompozitora.
“Kompozitori harmoniku tretiraju i kao izuzetno virtuozni solistički instrument i kao tembralni kamerni instrument koji svojom bojom može delovati kao posrednik između katkad i krajnje nespojivih instrumenata.”
Pored ovog koncerta, otkrij nam koncertne planove koje imaš u skorijoj budućnosti. Gde publika može da te još čuje?
Naporne dve-tri koncertne godine su iza mene, pa sam odlučio da u narednom periodu napravim malu pauzu što se koncerata tiče. Iako imam isplanirane razne projekte i koncerte do kraja 2026. godine, neke od tih projekata još uvek ne mogu da otkrijem.
Ono što mogu otkriti je da ću krajem februara meseca nastupiti u okviru festivala italijanske kulture u Banja Luci, nastupajući kao solista ispred Kamernog orkestra Narodnog pozorišta Republike Srpske pod dirigentskom palicom Dušana Vere Uroševića.
Takođe sam i stalni član pozorišnih predstava Edip i Razvojni put Bore Šnajdera Jugoslovenskog dramskog pozorišta, pa dok ne prođe mala pauza od koncerata, možemo se tamo gledati i slušati. Čim prodje pauza nadam se da ćemo se opet sresti i imati priliku da najavim neki od tih izuzetno značajnih projekata za razvoj harmonike u Srbiji.
Luka Lopičić
Luka Lopičić, dr um. (1990), doktorske studije iz kamerne muzike je završio na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, pod mentorstvom red. prof. mr Ljudmile Popović. Master i osnovne akademske studije je završio na Filološko-umetničkom fakultetu u Kragujevcu, u klasi red. prof. Radomira Tomića. Bio je stipendista Fonda za mlade talente DOSITEJA Vlade Republike Srbije, a po završetku osnovnih studija proglašen je i za najboljeg studenta odseka za muzičku umetnost.
Fotografija: Rene Jakobson
Doktorske studije upisuje sa svojim kolegama iz trija harmonika Assahra, koji postaje prvi ansambl u istoriji Fakulteta muzičke umetnosti koji je sačinjen isključivo od harmonika. Zajedno nastupaju na 22. Međunarodnoj tribini kompozitora Iskorak u neobično (2013) u okviru prvog koncerta u istoriji Međunarodne tribine kompozitora koji je u popunosti posvećen novim kompozicijama za harmoniku.
Nastupao je kao solista, član kamernih sastava i orkestara u najprestižnijim koncertnim dvoranama u zemlji i inostranstvu (Estonija, Norveška, Rusija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kina, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i dr). Od orkestara sa kojima je sarađivao kao solista i/ili član orkestra ističu se: Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar RTS, BKO Ljubica Marić, Kamerni orkestar Muzikon.
Intenzivno sarađuje sa kompozitorima čija dela i premijerno izvodi. Među značajnijim kompozitorima sa kojima je sarađivao ističu se: Aršia Samsaminia (Iran), Snežana Nešić (Nemačka), Vladimir Korać, Milica Ilić, Tatjana Milošević, Draško Adžić, Dragana Jovanović, Ivan Brkljačić, Zoran Božanić, Luka Čubrilo, Matija Anđelković, Maja Bosnić, Ana Krstajić, Jug Konstantin Marković, Branka Popović i dr.
Saradnja između kompozitora Vladimira Koraća i Luke Lopičića je rezultirala kompozicijom Voda za harmoniku i elektroniku, koju je Luka Lopičić premijerno izveo, a za koju je 2024. godine Vladimir Korać dobio nagradu Stevan Mokranjac, prestižno priznanje za kompozitorsko ostvarenje premijerno izvedeno u prethodnoj godini.
Autor je i brojnih predavanja i master klasa koji se zasnivaju na primeni raznih metoda i tehnika glume u procesu pripreme interpretacije muzičkog dela. Od 2015. godine, intenzivno počinje da se interesuje za pozorište i pozorišno izvođaštvo. Učestvovao je u brojnim predstavama kao glumac, muzičar i autor muzike.
Muzička svestranost i veština Luke Lopičića prenose se i na njegovo muziciranje u okviru popularnih žanrova. Nastupao je sa bendovima Maika, Zemlja Gruva, Lollobrigida, sa kojima je takođe nastupao na najprestižnijim festivalima u zemlji i inostranstvu. Među najbitnijim festivalima ističu se: EXIT (Novi Sad, Srbija), Eurosonic Nordeslaag (Groningen, Holandija), Revolution festival (Temišvar, Rumunija), Hills of Rock (Plovdiv, Bugarska), Boomtown festival (Vinčester, Hempšir, Velika Britanija), Das Fest (Karlsrue, Nemačka) i dr.
Bonus video