Ivan Bašić u Beogradu: Od baroka do romantizma na sceni Gvarnerijusa

Ivan Bašić, jedan od najistaknutijih pijanista mlađe generacije, koji već nekoliko godina živi, usavršava se i radi u inostranstvu, održava koncerte širom sveta i obogaćuje svoj repertoar klasicima svetske pijanističke literature, kao i delima savremenih inostranih i srpskih kompozitora, održao je koncert u Gvarnerijusu u četvrtak, 20. februara.

Pijanista širokog spektra interesovanja

Ivan Bašić, klavir

Fotografija: Nebojša Babić

Odabir programa prikazao je Ivana Bašića kao pijanistu sa širokim spektrom interesovanja. Izveo je Bahovu Tokatu u e-molu, BWV 914, Hajdnovu Sonatu u cis-molu, Hob. XVI/36, Ravelove kompozicije Menuet na temu Hajdnovog imena i Igru vode, Listova dela Igra vode u Vili d’Este i Bagatelu bez tonaliteta, S. 216, kao i Uvertiru za operu Tanhojzer Riharda Vagnera. Program je bio izazovan, stilski raznovrstan i pijanistički interpretativno zahtevan.

U izvođenju Bahove Tokate Bašić je demonstrirao tehničku sigurnost i stilsku doslednost, koje su bile prisutne i u Hajdnovoj Sonati, gde je uspešno istakao dramaturšku jasnoću prvog stava i skercoznost drugog i trećeg. Ravelov Menuet na temu Hajdnovog imena bio je izrađen sa karakternom jasnoćom, kao logičan nastavak Hajdnove sonate, dok je Igra vode donela bogate pejzažne tonove. Ipak, u interpretaciji Ravelovih kompozicija Bašić nije posezao za velikim zamasima impresionističkih potcrtavanja, već je ostao dosledan klasicističkim obrisima i jasnoj strukturi oba dela.

Listove kompozicije – Igra vode u Vili d’Este i Bagatela bez tonaliteta – otkrile su krajnje granice Bašićevog pijanizma. Ove interpretativno zahtevne kompozicije prikazale su pijanistu sposobnim da podjednako uspešno ozvuči suptilne pastoralne pejzaže impresionističkih boja, ali i dramatične uzlete sa snažnim i bogatim zvučnim slojevima.

Ustanova kulture Gvarnerijus
Četvrtak, 20. februar 2025. godine , 20 časova

Dinamička tenzija Vagnerovog Tanhojzera

Vrhunski trenutak koncerta bila je Uvertira za Tanhojzera, u kojoj se Bašić izuzetno snašao, ne posustajući ni u jednom trenutku. Održavao je dinamičku tenziju od početka do kraja, ističući glasove i brojne lajt motive u kompleksnoj orkestarskoj fakturi, zahtevnoj zbog svoje gustine i paralelnih tokova koji traže pijanističku snagu i jasnoću. Ipak, akustika sale Gvarnerijusa nije mogla u potpunosti da omogući Vagnerovoj muzici – kao ni Listovoj – da treperi, širi se i diše, ograničavajući punoću orkestarskih boja koje su u klavirskoj transkripciji tražile prostor za zvučnu raskoš.

Pijanizam Ivana Bašića

Pijanizam Ivana Bašića može se okarakterisati kao suveren, tehnički precizan i jasan. Njegov pristup interpretaciji ogleda se u studioznom radu, uz veliku koncentraciju, ne dopuštajući da ijedan ton bude prepušten slučaju. Bašić poseduje snažan talenat, oštroumnost u analizi dela i izuzetnu tehničku spremnost za izvođenje zahtevnih kompozicija, uključujući i one koje originalno nisu pisane za klavir.


Previous
Previous

Istorijski trenutak: Premijera Koncerta za alt-saksofon Petra Stojanovića u izvođenju Milana Savića i Beogradske filharmonije

Next
Next

Mocartov Rekvijem i Violinski koncert Čajkovskog na Kolarcu: Virtuozni Simović i dirljivi RTS