Olivije Mesijan i njegovi sledbenici – Studio Slavenski
Šesti koncert iz ciklusa Studio Slavenski nosio je naziv Olivije Mesijan i njegovi sledbenici. Program je bio osmišljen tako da obuhvati dela srpskih kompozitora koji su se, u različitim fazama svog obrazovanja, usavršavali ili studirali kod jednog od najuticajnijih kompozitora 20. veka – Olivijea Mesijana. Muzikolog Nemanja Sovtić koncipirao je program na način koji je omogućio da se njihova dela sagledaju u kontekstu Mesijanovog umetničkog i pedagoškog uticaja. Na repertoaru su se našla tri ciklusa pesama: Probuđene senke Dušana Radića, Iz ničije zemlje Mirjane Živković (na poeziju Desanke Maksimović) i Kamena uspavanka Ivana Jevtića (na poeziju Stevana Raičkovića), zatim stav Preporod iz ciklusa Pet pesama Stefana Malarmea i Sonata za flautu i klavir u Es-duru, op. 18, Vlastimira Trajkovića, kao i Mesijanova kompozicija Crni kos za flautu i klavir.
MUZIKOLOG NEMANJA SOVTIĆ KONCIPIRAO JE PROGRAM NA NAČIN KOJI JE OMOGUĆIO DA SE DELA SAGLEDAJU U KONTEKSTU MESIJANOVOG UMETNIČKOG I PEDAGOŠKOG UTICAJA.
Ovakav koncept programa bio je izuzetno zanimljiv za slušanje. Publika je imala priliku da srpske kompozitore doživi u kontekstu koji je omogućio da njihova muzika pokaže svoje distinktivne crte – kako one proizašle iz ličnih inspiracija, tako i one oblikovane Mesijanovim uticajem. Otvorenost Mesijanovog muzičkog izraza reflektovala se i na njegov pedagoški rad, a tragovi tog uticaja mogli su se čuti u kompozicijama izvedenim na koncertu. Njihova unutrašnja raznovrsnost i inovativnost pokazale su tendenciju ka proširivanju muzičkih granica i istraživanju lucidnih zvučnih prostora izvan ustaljenih akademskih okvira. Kompozicije su publici pružile bogatstvo boja, ritmičkih i melodijskih invencija, kao i razigrane formalne obrasce. Najizraženiji primeri toga su Radić i Trajković.
IZVOĐAČI SU INTERPRETIRALI PROGRAM SA POSVEĆENOŠĆU, IZRAŽAJNOŠĆU I STILSKOM DOSLEDNOŠĆU.
Izvođači – sopran Radoslava Vorgić Žuržovan, flautista Petar Popović i pijanistkinja Nevena Sovtić – interpretirali su program sa posvećenošću, izražajnošću i stilskom doslednošću. Radoslava Vorgić Žuržovan istakla se čistim i jasnim pevanjem, mekim vokalom, pažljivo oblikovanim kako bi dočarao različite muzičke karaktere. U Radićevim vrcavim i koloraturnim pesmama zvučala je lepršavo, dok je u delima Mirjane Živković i Ivana Jevtića ispoljila postojanost, interpretativnu promišljenost i vokalnu prodornost. Njene vokalne boje bile su u skladu sa poetskim sadržajem pesama i vokalnim pokretima.
Flautista Pavle Popović interpretirao je Trajkovićevu opsežnu Sonatu karakterno, sa izraženim osećajem za kontraste ove kompleksne i poetične kompozicije. Uspešno je istakao suptilne, meditativne delove u kontrastu sa ritmičkim zamasima. Sličan pristup doneo je i u izvođenju Mesijanovog Crnog kosa, dela koje flauti poverava ulogu oponašanja pevanja ove ptice – tehnički i interpretativno izuzetno zahtevnog zadatka.
PUBLIKA JE IMALA PRILIKU DA SRPSKE KOMPOZITORE DOŽIVI U KONTEKSTU KOJI JE OMOGUĆIO DA NJIHOVA MUZIKA POKAŽE SVOJE DISTINKTIVNE CRTE.
Nevena Sovtić bila je oslonac celokupnog ansambla, pokazujući kako preciznost, muzikalnost i izražajna pratnja mogu doprineti celovitosti izvođenja. Njena sposobnost da se besprekorno sjedini sa kolegama bila je ključna za uspeh koncerta, omogućivši slušaocima da dožive suštinu ovog brižljivo oblikovanog programa.